O radnicima i siromaštvu u Bosni! Platforma za Revolucionarne Socijaliste u Bosni i Hercegovini

 

RKOB - Ko smo i šta želimo!

 

Bosna: Radnici i mladost-Formirajte radnički savjeti i borite se za vlast države! 

 

RCIT (odnosno naša prethodna organizacija) je branila uvijek bosanski narod protiv genocidnog rata

 

Internacionalna pomoć za radnike iz Bosne i Hercegovine: Naša solidarnost sa borbom slobode Bosne i Hercegovine 1992-95

 

Pisatelj Michael Pröbsting, Revolucionarne-Komunističke Internacionalne Težnje (RCIT), 11.2.2014, www.thecommunists.net

 

U našoj rezoluciji „Sieg für die bosnische Revolution (Za uspjeh bosanske revolucije)“ smo obuhvatili naš stav tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. „RCIT (odnosno naša prethodna organizacija) je branila uvijek bosanski narod protiv genocidnog rata, koji je učinjen i počet sa strane srpskih (i hrvatskih) nacionalističkih sila u 1992. godini. Ovaj rat je donio neiskazanu patnju za bosanske Muslimane i one Srbe i Hrvate, koji nisu podržavali nacionalno podjeljenje Bosne i Hercegovine od strane srpskih i hrvatskih šovinista. Prema jednom izvještaju iz 2008. godine, koji je dao voditelj bosanske delegacije u Ujedinjenim Nacijama o ratu 1992. do 1995. godine, su ubijeni 200.000 ljudi, među njima 12.000 djece, oko 50.000 žena je bilo silovano i 2,2 miliona su bili prisiljeni da izbjegnu iz države sa 4 miliona stanovnika! Mi smo osudili reakcionarsku bosansku vladu Alije Izetbegovića, koja – kao i birokracije ostalih republika – težila uvesti kapitalizam i nije uspjela obraniti bosanski narod protiv šovinističkih agresora. Mi smo podržali nacionalnu borbu za slobodu od strane bosanskog naroda kroz internacionalnu pomoć i spojili smo to sa perspektivom jedne multi-nacionalne radničke Republike u Bosni i Hercegovini kao dio jedne socijalističke balkanske Federacije. Osuđivali smo američke i evropske imperijaliste, koji su onemogućili bosanski otpor uvođenjem embarga oružja i suradnjom sa srpskim šovinistima, kada je general Mladić organizirao masovno ubistvo nad 8.000 muslimanskim muškarcima u Srebrenici u Julu 1995. godine. Mi smo bili dio "Pomoći za radnike" – jedne kampanje, koja je lijekove, odjeću, itd. dostavljala radničkim familijama u Tuzli i drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Mi smo podržavali dostavu oružja i internacionalnim oslobodilačkim brigadama za bosanski otpor i osuđivali bombardovanje NATO-a ljeti 1995. godine. Bombardovanje je zaustavilo bosanske vojne snage da vrate teritorije, koje su izgubili u prvim ratnim godinama. Kratko rečeno, RCIT je podržavala – za razliku od puno njih navodno marksističkih grupacija – pobjedu bosanskog naroda i neuspjeh reakcionarskih srpskih šovinista i kombinovala to sa perspektivom jedne socijalističke balkanske Federacije.“ (RCIT: Za uspjeh bosanske revolucije! Radnici i omladina: Stvorite odbore i ugrabite vlast! Raširite revoluciju na čitav Balkan! Za jednu socijalističku Federaciju balkanskih naroda!, 9.2.2014, http://www.thecommunists.net/home/deutsch/bosnien-voran-zur-revolution/)

 

U ovom članku ćemo kratko obavještavati o našem djelovanjem u organizaciji internacionalne pomoć za radnike „International Workers Aid“ (IWA), za vrijeme 1993. do 1995. godine. Bila je to široka kampanja stvorena od članova sindikata i lijevim organizacijama, koja je počela ljeti 1993. Skupili smo hranu, lijekove i odjeću i dostavili smo ih kamionima Tuzli. Tuzla je bila srce multi-etničkog bosanskog otpora radničke klase protiv srpske šovinističke milicije za vrijeme oslobađajučkog rata od 1992 do 1995. U ovo vrijeme Tuzla je imala 140.000 stanovnika i 70.000 izbjeglica. Ova kampanja je pokrenuta u Škotskoj i raširila se u kratkom vremenom u jedanaest zemalja, pod njima su bile skandinavske zemlje, Austrija i Italija.Prethodna organizacija RCIT-a („Liga za jednu revolucionarsku-komunističku internacionalu“) je bila od početka dio IWA-kampanje u više europskih zemalja. Pisatelj ovog članka je bio koordinator ove kampanje u austriji.

 

Ova kampanja je dobila veliku podršku sa strane puno sindikata. U Velikoj Britaniji je podrška došla sa strane sindikata štampara, naftaša, transportnih radnika, rudara, lučkih radnika i novinara. Isto tako su bili belgijski sindikat metalaca, francuski CGT, različiti lokalni i mali sindikati u Njemačkoj i Austriji, nezavisni savez sindikata u Hrvatskoj kao i slovenski sindikati dio kampanje.

 

Prvi konvoj IWA-e je stigao 7. septembra 1993 u Tuzlu i dovezao je 18 tona robe za humanitarnu pomoć. Ovo nije bilo puno u ovakvim uvjetima, ali je veoma ohrabrivalo stanovnike Tuzle.

 

Nećemo kriti da je bilo i političkih slabosti u osnovima IWA-kampanje. Falila je bistra politička internacionalna i anti-imperijalistička perspektiva. Na jednoj internacionalnoj konferenciji u jesen 1993. godine u Mančesteru (Manchester) sam prisustvovao kao delegat za austrijski IWA-komitet. Dok neki naši prijedlozi su bili primljeni, sljedeća dva su odbijena bila. Predložio sam rješenje „Za ukidanje embarga oružja protiv Bosne i Hercegovine!“ i „Odlazak UN-vojnika iz Bosne i Hercegovine!“. Shvatili smo da je bosanski otpor najviše ovisio o imperijalističkom embargu oružja, jer je hitno trebao oružja, da bi spriječio ubijanje u genocidnom ratu od strane srpskih (i hrvatskih) fašista. Mi nismo imali iluziju o natraznjačkoj ulozi trupa UN-a, koja je postala očigledna u Srebrenici i drugim mjestima širom zemlje.

 

Ipak je bila internacionalna pomoć za radnike dojmljiv primjer za internacionalnu solidarnost radničke klase sa bosanskim narodom, koji je doživio najžalosniji genocid u Europi od Drugog svjetskog Rata. RCIT je ponosna na činjenicu da je bila dio te kampanje.

 

Skraćeni djel rezolucije Revolucionarno-Komunističke Internacionalne Tendencije (RKIT), 9.2.2014, www.thecommunists.net

 

RCIT (odnosno naša prethodna organizacija) je branila uvijek bosanski narod protiv genocidnog rata, koji je učinjen i počet sa strane srpskih (i hrvatskih) nacionalističkih sila u 1992. godini. Ovaj rat je donio neiskazanu patnju za bosanske Muslimane i one Srbe i Hrvate, koji nisu podržavali nacionalno podjeljenje Bosne i Hercegovine od strane srpskih i hrvatskih šovinista.

 

Prema jednom izvještaju iz 2008. godine, koji je dao voditelj bosanske delegacije u Ujedinjenim Nacijama o ratu 1992. do 1995. godine, su ubijeni 200.000 ljudi, među njima 12.000 djece, oko 50.000 žena je bilo silovano i 2,2 miliona su bili prisiljeni da izbjegnu iz države sa 4 miliona stanovnika!

 

Mi smo osudili reakcionarsku bosansku vladu Alije Izetbegovića, koja – kao i birokracije ostalih republika – težila uvesti kapitalizam i nije uspjela obraniti bosanski narod protiv šovinističkih agresora. Mi smo podržali nacionalnu borbu za slobodu od strane bosanskog naroda kroz internacionalnu pomoć i spojili smo to sa perspektivom jedne multi-nacionalne radničke Republike u Bosni i Hercegovini kao dio jedne socijalističke balkanske Federacije. Osuđivali smo američke i evropske imperijaliste, koji su onemogućili bosanski otpor uvođenjem embarga oružja i suradnjom sa srpskim šovinistima, kada je general Mladić organizirao masovno ubistvo nad 8.000 muslimanskim muškarcima u Srebrenici u Julu 1995. godine.

 

Mi smo bili dio "Pomoći za radnike" – jedne kampanje, koja je lijekove, odjeću, itd. dostavljala radničkim familijama u Tuzli i drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Mi smo podržavali dostavu oružja i internacionalnim oslobodilačkim brigadama za bosanski otpor i osuđivali bombardovanje NATO-a ljeti 1995. godine. Bombardovanje je zaustavilo bosanske vojne snage da vrate teritorije, koje su izgubili u prvim ratnim godinama. Imperijalisti Evropske Unije i Amerike su diktirali reakcionarni Dejtonskog sporazuma prema bosanskog naroda u godini 1995.

 

Kratko rečeno, RCIT je podržavala – za razliku od puno njih navodno marksističkih grupacija – pobjedu bosanskog naroda i neuspjeh reakcionarskih srpskih šovinista i kombinovala to sa perspektivom jedne socijalističke balkanske Federacije

Skraćena verzija rezolucije Revolucionarno-Komunističke Internacionalne Tendencije (RKIT), 9.2.2014, www.thecommunists.net

 

 

Sa 5.februarom je masa globalni popularnih ustanaka i revolucija dostigla Bosnu. Revolucionarno-Komunistička Internacionalna Tendencija (RKIT) pozdravlja svi hrabre radnike i mlade koji se bore na ulici protiv pohlepni kapitalista i koruptnih političari! Sa nastavkom tekstom su proglašeni naše glavne političke pozicije.

 

Bosanskim radnicima i mladima RKIT predloži ove korake za organizaciju svoje borbe:

* Formirajte narodske savjete u fabrikama i distriktima, gdje se narod nadže na dnevne sastanake! Narodske savjete trebaju odlučiti o gorućim pitanjima borbe i birati delegirani.

* Treba generalni trajni štrajk da pripremate oduzimanje vlasti!

* Za okupaciju fabrika i vladine zgrade! Uzmite proizvodnju i administraciju u svoje ruke!

* Formirajte organi samoodbrane da bi se branili protiv policije i okupatorske intervencije od Evropske Unije.

 

Bosanskim radnicima i mladima RKIT predloži ovaj manifest.

* Nacionalizacija svi veliki domaći isto kao strani fabrika i banki pod kontrole radnika!

* Treba nama program protiv nezaposlenost, za budućnost BiH – javni program za radnih mjesta i bolju infrastrukturu!

* Ekspropriacija male elite bogatih kapitalista, da bi financirali obnove BiH!

* Za izboru suverene sastavne sastanke!

* Protiv imperijalističke manipulacije BiH! Svi trupe od NATO i EU – izlazite iz BiH! Neposredno rješavanje visokog predstavnika i svih drugih stranih institucija koje ograničavaju suverenitet Bosne i Hercegovine!

* Umjesto „Međunarodni sud pravde“ u Hagu mi tražimo tribunal radnika i seljaka BiH, koji se sastavi od svi žrtva rata, njihove familije i prijatelji. Samo žrtve rata mogu sudeči ratne zločince.

* Formirajte vladu radnika i seljaka, na temelju narodni savjeta i milicija! Za Bosansku republiku radnika i seljaka, koja može graditi zemlju s novim ekonomskim planom!

* Proširite bosansku revoluciju preko susjedne zemlje, preko cijelog balkana! Za socijalističku federaciju sve narode balkana!

* Treba nama nova revolučionarska radnička partija u tradicije Lenjina i Tročkija! Treba nama Peti Međunarodni savez radnika!

 

 

RKIT poziva svi revolucionari u Bih da formiraju istinsku revolučionarski organizaciju na temelju internacionalnog i komunističkog manifesta. Želimo razgovarati o tim pitanja s revolucionarima u Bosni i cijelom Balkanu. Želimo zajedno s njima razraditi kako bi promicati formiranje takve revolucionarne organizacije.

 

 

 

("What We Stand For" in Bosnian/Serbian/Croatian language)

 

 

Revolucionarna komunistička organizacija za oslobođenje - RKOB - je organizacija u borbi za oslobođenje radničke klase i svih potlačenih. Radnička klasa je klasa svih onih koji su prisiljeni prodati kao plaća ovisan radne snage na kapitaliste (i njihove obitelji). RKOB temelji se na teoriji i praksi revolucionarnog radničkog pokreta povezan s imena Marx, Engels, Lenjin i Trocki.

 

Kapitalizam ugrožava naše živote i budućnost čovječanstva. Nezaposlenost, rat, ekološke katastrofe, glad, izrabljivanje radnika, koliko su dio svakodnevnog života kapitalizma kao nacionalno ugnjetavanje doseljenika i narodima, i tlačenje žena, mladih i homoseksualaca. Stoga želimo eliminirati kapitalizam.

 

Emancipacija radničke klase i svih potlačenih naroda je moguće samo u besklasnog društva bez eksploatacije i ugnjetavanja. Takvo društvo može se postići samo na međunarodnoj razini.

 

Stoga, RKOB se bori za socijalističku revoluciju u svojoj zemlji i u svijetu.

 

Ova revolucija mora biti radničke klase i provodi, jer ona je jedina klasa koja nema šta da izgubi sem svojih okova.

 

Revolucija ne može nastaviti u miru, jer nikada prije ima vladajuća klasa dobrovoljno predao svoju moć. Put oslobođenja je kroz oružane pobune i građanskog rata protiv kapitalista.

 

RKOB se bori za osnivanje radničkih republika, gde potlačenih u skupštinama u tvornicama, četvrtima i školama - organiziranje - u vijećima. Ove vijeća biraju i kontrolirati Vladu i sve ostale administracije, te da uvijek mogu poništiti.

 

Realnog socijalizma i komunizma nema nikakve veze s realnog socijalizma postojećeg "u Sovjetskom Savezu, Kini, Kubi i istočne Europe. U tim državama birokraciju dominira i potlačenih proletarijat.

 

RKOB podržava sve napore na poboljšanju uvjeta života za radnike i potlačene i hoće kombinirati s perspektive rušenje kapitalizma.

 

Radimo u sindikatima te će podržavati klasne borbe, socijalizam i radničko demokraciju. Birokratija vlada sindikati i socijaldemokratske partije. Ova birokratija sloj koji je povezan mjesta i povlastica države i kapitala. To je daleko od interesa i okolnosti članova. Ova birokratija temelji na najgornji slojevi povlaštene klase radnika - radničke aristokracije. Borba za oslobođenje radničke klase mora se temeljiti na širokoj masi proletarijata, umjesto da se temeljiti na gornjom djelu klase.

 

RKOB teži jedinstvu u djelovanju s drugim organizacijama. No, svjesni smo da se politika socijaldemokracije i pseudo-revolucionarnih skupina je štetna i oni u konačnici predstavljaju prepreku emancipacije radničke klase.

 

Podržavamo oslobodilačke pokrete protiv nacionalnog ugnjetavanja. Također podržava anti-imperijalističke borbe potlačenih naroda protiv velikih sila. Unutar tih pokreta, zalažemo revolucionarni vodstvo kao alternativa nacionalističkih i reformistički snaga.

 

Samo s jednom revolucionarnom partiji može radnička klasa uspjet borbu. Izgradnja te partije i ponašanje kao uspješne revolucije pokazujući ovdje boljševika pod Lenjin i Trocki u Rusiji, također su u 21. stoljeću, uzor revolucionarnih partija i revolucijama.

 

Za novu revolucijonarnu partiju radnika! Za petu radničku Internacionalu na temelju revolucijonara! Pridruži se RKOB!

 

 

 

Nema budućnosti bez socijalizma!

 

Nema socijalizma bez revolucije!

 

Nema revolucije bez revolucijonarne partije!

 

 

Za šta se borimo?

Izdavač: Revolucionarna Komunistička Internacionalna Tendencija, www.thecommunists.net; Datum izdanja: Juli 2016

 

 

 

Bosna kao i cijeli svijet ima ozbiljni problem koji uzrokuje oskudicu, nezaposlenost, i nacionalnu mržnju. Taj problem je kapitalizam. Ako želimo da riješimo centralni problem našeg društva, moramo da ugasimo ovaj sistem koji pomaže malom dijelu biznismena i birokratije da budu sto bogatiji i bogatiji. Ovaj sistem je osnova i za eksploataciju naše zemlje od strane velikih kompanija Evropske Unije, Sjedinjenih Američkih Država i Rusije.

 

Jedina snaga koja može savladati ovaj centralni problem je ujedinjene organizacija i akcija masa radnika i siromašnih, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego svuda širom Balkana, Europe i svijeta. Mi želimo da zamenimo sistem koji je danas na vlasti sa sistemom koji stvarno služi narodu. Sistem za nas je socijalizam. To znači da će bogatim vlasnicima biti oduzeta kontrola nad velikim kompanijama, stranih banaka i korporacija, fabrikama i rudnicima. Umesto toga sve te organizacije postaju javne imovine pod kontrolom radnika. Rukovodstvo glavnih dijelova privrede će biti učinjeno demokratski preko savjeta radnika i potrošača.

 

Želimo uspostaviti pravu demokratiju gdje mase ljudi, a posebno radnici i siromašni imaju moć, a ne samo neki bogati oligarhe i birokrate. Mi se borimo za socijalističku, na odborima baziranui zasnovanu demokratiju na kojoj će se mase sazivati na sastanke na radnim mjestima, u naseljima i selima, na kojima narod bira svoje predstavnike. Ovi predstavnici neće imati nikakve privilegije u odnosu na one koji su ih izabrali, i oni će biti odgovorni za njih. Ako oni ne rade svoj posao dobro, oni će biti izzmjenjeni . Takva vijeća će izabrati vladu i organizirati novu državu od korena do vrha. Iako će biti i važno i korisno da imaju veliki broj intelektualaca u različitim odjelima nove socijalističke države (posebno doktori za sistem zdravstvene zaštite, naučnici za odjel okoliša, itd), velika ravnoteža mozga i srca socijalističke države moraju biti oni koje same radničke klase. A socijalistička radnička država je naša alternativa zaslogan vlade stručnjaka, od "tehnokrata". Nemoguće je imati pravu demokratiju, ako je vodeća snaga u socijalističkoj državi nesto drugo osim radničke klase, koja nema šta a izgubi.. Radnici moraju biti oni koji će voditi socijalističke revolucije i dovesti socijalističkeu državu. U prošlosti smo svjedoci toga kako je lako potkupiti intelektualce kakou Bosni tako i u drugim balkanskim zemljama. A znamo da je raširena korupcija j jedan od najvećih slabosti naše zemlje.

 

Mi smo sljedbenici Trockija - socijalizam za koji se mi borimo nema veze sa socijalizmom koji je bio u vrijeme Tita a nema veze ni sa Staljinovom Sovjetskom Unijom. Mi vjerujemo da u ovim državama, moć nije bila u rukama radničke klase. Mi vjerujemo da socijalizam ne moze da se stabilizovati u jednoj državi, nego mora da bude na svjetskom nivou, jer ekonomski sistem je svjetski sistem. Mi vjerujemo da pod vladavinom radnika i oskudice ne može biti samo jedna partija, nego mnoge, i da socijalizam nije oskudica za sve, nego povećanje kvaliteta života. Hiljade sljedbenika Trockija su bili ubijeni od strane onih koji su bili za Staljinizam, jer su se borili za pravu demokratiju za pravo radnika. I Leona Trockija je ubio jedan od agenata Staljina 1940. godine. Moramo takođe da vidimo da je uz pomoc heroja partizana koji su se borili protiv fašista, osnivanje Jugoslavije u to vrijeme bilo korak ispred! U Titovo vrijeme kapitalizam je uništen na birokratski način. Ekonomija je tada bila istorijsko dostignuće koja je morala biti porušena od strane stranih napadača.

 

Rat u Bosni ima svoje razloge za uništenje birokratije u Jugoslaviji i ponovnog dovođenja kapitalizma. Kako bi Staljinova birokratija bila uspješna, morali bi razdvajati ljude tako da bi oni bili bespomoćni. Tako bi podigli nacionalnu mržju i ubacili pjesak na njihoe oci kako ne bi znali ko je pravi krivac. Nažalost tada u to vrijeme nije bilo revolucionarne partije kako bi radnici mogli da pobjede Staljinizam i kapitalizam i do transformacije Jugoslavije u autentičnu, demokratsku i multinacionalnu i socijalističku republiku.

 

Srpski nacionalistička birokratija koju je vodio Milošević, bila je najjača u Jugoslaviji ( što je bilo suprotno liderima birokratije u Sloveniji i Hrvatskoj ) to je bio razlog zašto su se odvojile 1991. godine - kako bi imali pravo da iskorištavaju "svoju" radničku klasu. Kako god, revolucionari uvijek brane pravo naroda za samoopredjeljenje, ali u slučaju Hrvatske situacija je bila zakomplikovana, jer je Tuđman htio da uništi Srpsku manjinu u regiji Knina i Slovenije. Ovo je dovelo do rata koj je bio nepravedan za obe strane i dovelo do velikog broja krivičnih djela za oba naroda. Od prvih dana rata velike sile ( SAD, EU) htjeli su ovo iskoristiti za svoje interese. Revolucionari uvijek i svuda odbijaju ikakvo mješanje velikih sila jer te velike sile uvijek rade protiv interesa većine naroda. Velikim silama nije stalo do napada ljudskih prava nego do njihovog profita. Zato i revolucionari odbijaju bombardovanje od strane NATO jer njihovo bombardiranje nikada neće donijeti mir.

 

U Bosni su stvari bile drugačije nego u Hrvatskoj. Ovdje imamo multinacionalnu Republiku koja je bila pod prijetnjom Srpskih nacionalista i njihov pokušaj da naprave etnički čistu Veliku Srbiju. U toku rata od 1992 - 1995. godine u vojskama Federacije nisu samo bili Bošnjaci, nego su bile multinacionalne, uključujući pojedine Srpske intenacionaliste. Od početka rata Srpski nacionalisti su pokušali da naprave Veliku Srbiju. Kao internacinalisti koji odlučno odbijaju "etnički čiste" države, mi smo za multinacinalne države koje hoće prava za sve ljude bilo koje nacionalnosti. Iako je u ratu bilo kriminala sa obe strane, nema sumnje da oni Srpske nacionalnosti bili rađeni sistematično i broj masakra urađeni protiv Bošnjaka kao i veliki broj ubijenih Bošnjačkih civila nisu u nikakvoj vezi sa žrtvama druge nacije. Moramo osuditi sva ubistva civilia, ali moramo reći da je ovaj rat gdje su htjeli da naprave Velika Srbija i da unište Bošnjake bilo glavni reakcionarni nepravedni rat. Dejtonski sporazum je napravljen kako bi napravili etničku razliku između naroda u Bosni i sve dok radnici i oskudica budu dozvoljavali bogatijem sloju da vodi nikada neće biti mira, slobode i pravde. Poslje rata troškovi koji su nastali stavljeni su na leđa siromašnima, dok su u isto vrijeme velike kompanije u SAD - u i EU kao i oni koji ih služe masivno profitirali. Moramo da vidimo da je ovaj rat doveo samo uspijeh bogatima a užas siromaštvu.

 

RCIT je doveo do popularnog povećanja u 2014 - toj godini što se tiče odbijanje neliberalnosti i režima korupcije koji jedino može da preživi uz pomoć vojske imperijalista EU. Ova organizacija govori dosta o tome kako možemo da mldi i radnici mogu da se drže zajedno bilo koje vjere i nacionalnosti da su i da se zajedno bore protivvladajuće elite. Nažalost ne postoji ni jedna revolucionarna organizacija, zato i radnici i omladina mogu još da se muče s vladajućom klasom kapitalista i imperijalističkih sila EU. Zato je ova organizacija oteta od strane leberalnih intelektualaca što je dovelo do protesta cul - de - sac.

 

Pripadnici oligarhije i njihovi vlasnici u EU - i i SAD - u i Rusiji mogu jedino da iskorištavaju radnike i siromašne jer smo podijeljeni i sva ta opreznost dovodi do nacionalne mržnje. Kao revolucionari mi se borimo za jednakost ljudi bilo koje vjere ili nacinalnosti. Samo ako potišteni, iz različitih nacionalnosti se drže zajedno, ožemo da pobjedimo prave neprijatelje. Mi želimo da svaki narod ima pravo da može da praktikuje svoju religiju i svoju specifičnu nacionalnu kulturu. Mi moramo ujediniti Bosnu s programom koji će radnike i siromašne ujediniti bilo da su Srbi, Bošnjaci, Hrvati ili Romi. Ovaka program mora da ima posebne stavke :

 

- Kraj nezaposlenosti! Treba nam javni plan kako bi gradili škole, bolnice, javne stambene prostore, puteve i fabrike, mi moramo da poboljšamo zdravstveno osiguranje i obrazovanje. Državam bi morala da osnuje ovakve poslove gdje bi radnici morali imati redovnu i normanu platu koja će biti osigurana od strane bogatih.

 

- Javna vlasništva od strane radnika kontrolišu veći dio naše centralne ekonomije. Sve kompanije koje su u rukama EU, SAD ili Rusije trebali bi odmah biti nacionalizovani i u rukama ljudi što rade tu.

 

- Velike Sile van iz Balkana. Svi ljudi od Grčke pa do Slovenije, od Hrvatske do Bugarske bi trebali imati svoju sudbinu i njihovu ekonomiju u svojim rukama. Moramo izbacite glavne ljude koji nisu demokrati i one koji pripadaju imperijalistima. Recit NE Evropskoj Uniji , NATO ili bilo kojoj drugoj takvoj formaciji. Morate se povući od strane vojske. Ne trebate tati na stranu SAD u Avganistanu, Iraku ili Kongu izbacite strane vojnike iz vaše države.

 

- Moramo pomoći onima koji oskudjevaju. Za jeftine kredite i pomoć države za sve male farme.

 

- Za jednakost omladine i žena. Recite NE za fizičko zlostavljanje i nasilje. jednake plate za žene. Poboljšati obrazovanje koje će biti finansirano od strane bogatih.

 

- Otvorite granice za EU. Studiranje i rad u EU bez ikakvih ograničenja. Slobodan prolaz za sve koji hooće da idu u EU.

 

- Ne za korupciju , kapitalističku partiju koji se bore za posao i ko će prije prodati.

 

- Jednaka prava za sve ljude. Jednaka nacionalna prava za sve ljude koje žive u Bosni, niko ne bi trebao imati zabranu da praktikuje svoju vjeru ili nacionalnu kulturu. Stop diskriminiranju Roma. Pravo pričati svojim jezikom i biti učen na svom jeziku. Ako bi svi siromašni se držali zajedno niko ih ne moze uništiti. Revolucionari žele da se bore protiv onih koji razbacuju mržnju po svijetu i oni koji se protive protiv svojih vođa koji su iste nacionalnosti a prostiru mržnu. Multietnički karakter naše države je bio iskorišten od strane bogatih, birokrata, nacionalista i imperijalista za svoje interese da bi širili mržnju kako bi nas razdvojili. Pustite nas da obrnemo stolove! Naš multietnički karakter treba da nam služi da se zajedno držimo i da odbijemo imperijalizam i uništenje. Zato moramo da budemo jednaki bilo koje vjere da smo ili nacionalnosti i da zaboravimo na razlike koje su bile i prije rata i u toku rata a i poslije.

 

- Borimo se protiv fašizma. Boriti se protiv svih pristalica fašizma na ulici. Za jednu multikulturalnu, nezavisnu, kotrolu da se zna ko je kriv za rat koji se desio i da se dovede do pravde zrtava.

 

- Dosta je razdvajanja ljudi i Bosne. Kraj Dejtonskog sporazuma koji je doveo do razdvajanja Bosne na dva entiteta. Moramo se zajedno boriti protiv kapitalističke vlasti kakvu smo vidjeli u Februaru 2014. godine. Treba da se osnuje jedna vlada kojom se vladati radnici i siromašni koji nemaju nikakvu mržnju prema drugim nacionalnostima. Svaki grad treba da ima lokalnu upravu koja ce rješavati mjanje probleme nastale u tom gradu. kako bi došlo do vjerovanja među ljudima, treba da se uklone sve prijetnje koje unese imperijalisti i Velike sile koje mogu samo da donesu do nove mržnje. Vlada koja treba da bude na loklanoj bazi ne treba da šalje mržnju nego baš suprotno, treba de izbjegava ovo negativnu rasprostranjenost.

 

- Solidarnost za sve. Solidarnost za radnike u Grčkoj i omladinu koja se bori protiv EU, kao i herojsku borbu ljudi iz Palestine protiv Aperteida, kao i ljude u Brazilu protiv Saveza, kao i za crnce protiv nasilja policajaca. Za revolucionarnu svijetsku partiju koji se bori za slobodu.

 

- Za multinacionalnu Bosansku revoluciju. Sva moć radnicima i siromašnima. Umjesto birokratije i ne demokratične države, mi želimo državu koju vode siromašni i radnici!

 

- Za slobodnu volju u federaciji za sve ljude Balkana, u kojoj siromašni i radnici imaju moć. Ovakva Federacija mora dati najveća prava za sve ljude ukoliko to ne znači da ostava demokratska prava ostalih ljudi ograničena. Za lokalnu Vladu koja treba da bude protiv etničke razike i oružje protiv korupcije. Za Ujedinjene Socijaliste Država u Evropi.

 

 

 

Napravi revolucionarnu organizaciju

 

 

 

Ovo jedino možemo postići ako napravimo revolucionarnu organizaciju. Ta organizacija ne treba da osiromaši njene članove, nego da služi radnicima i siromšnima. Većina ljudi ce misliti da stojima za nešto sto nije realno i što je već propalo u Jugoslaviji, ali unutar kapitalizma mi nemamo budućnost. Sve više i više će biti ekonomskih kriza koje će dovesti do nezaposlenosti, kao da ne ričamo i klimatskoj promjeni koja ne može da se riješi pod ovim sistemom. Možemo da se samo borimo za nešto bolje, a ne da kukamo kako na je teško jer to ništa neće promjeniti. Razumljivo je da je mnogo ljudi izgubilo volju za borbu. Bilo je uništeno ratom i oskudicom. Red je na mladim ljudima a i onim koji imaju jos snage da se bore za našu budućnost. Bogati i moćni su manjina, ali su jako dobro organizovani. Oni kontrolišu ekonomiju, javnost, parlament, sud, policiju, vojsku. Moramo biti sigruni da radnici i siromašni imaju organizaciju koja će moći da se odbrani silama. RCIT (Revolucionarna Komunistička Internacionalna Tendencija) je internacionalna revolucionarna organizacija, koja je aktivna u mnogim državama u svijetu. Mi pravimo svjetsku partiju jer radnici u svijetu imaju iste interese u svakoj državi. Moramo se boriti svuda za pravednost i za naša prava i ta sistem koji nam može to pružiti : pravi socijalizam.

 

 

 

Pridruži nam se! Napravi revolucionarnu multinacionalnu organizaciju u Bosni!